|
Arapski jezik (arapskim pismom: اللُّغَةُ العَرَبِيَّةُ) pripada južnom ogranku semitskih jezika i afroazijskoj porodici jezika. Govori ga više od dvije stotine miliona ljudi širom arapskog svijeta, a na različite načine ga koriste i izučavaju muslimani cijelog svijeta. Muslimani se u svojim molitvama obraćaju Bogu na arapskom jeziku. Kao jezik jedne od najvećih svjetskih religija i službeni jezik mnogih država i dinastija koje su vladale u prošlosti, arapski jezik je ostavio traga i na drugim jezicima u svijetu. Tokom srednjeg vijeka, arapski jezik je bio glavni jezik kulture i nauke, što je rezultovalo brojnim arabizmima u nomenklaturi evropskih jezika na području filozofije, astronomije, astrologije, matematike, algebre, medicine i drugih nauka. Arapski jezik je jedan od šest službenih jezika organizacije Ujedinjenih nacija. Književni i savremeni standardni arapski jezik [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Utjecaj arapskog na druge jezike [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Arapski jezik i islam Posljednja Objava od Gospodara svjetova čovječanstvu, Kur'an, je objavljena na arapskom jeziku. Samim tim, to ukazuje na veličinu arapskog jezika. Jedan od najvećih faktora koji su učestvovali u očuvanju gramatike arapskog jezika do danas, jesu upravo Kur'an i sunnet, Allahovog Poslanika, s.a.v.s. o kojima brinu islamski učenjaci. Ono na čemu su se složili muslimani od prvih, pa sve do posljednjih, jeste da je Kur'an najveličanstvenije djelo na arapskom jeziku, a ovo mišljenje zastupa i dobar broj nemuslimana koji poznaju Kur'an i arapski jezik. Muslimani se pet puta dnevno obraćaju Allahu u svojim molitvama (namazima) na arapskom jeziku, a također kod njihovog cjelokupnog ibadeta (robovanja, obožavanja Allaha) osnova je da ibadet bude na arapskom jeziku. Zbog veličanstvenosti Kur'ana, kao najboljeg djela na arapskom jeziku, mnogi nemuslimani su spoznali islam i prihvatili ga za svoju vjeru sa ubjeđenjem da je istina. Arapski jezik i islam su, može se slobodno reći, dva neodvojiva pojma, jer se suština vjere ne može razumjeti osim uz poznavanje arapskog jezika. Također, Uzvišeni Allah u Kur'anu izaziva čovječanstvo da sačine govor sličan Kur'anu, međutim svi pokušaji koji su zabilježeni su neuspjeli. U savremenom dobu, nauka je do sada potvrdila oko 80% Kur'ana i to je opće poznato. Međutim, u vrijeme spuštanja Objave, nauka nije bila na tako velikom stepenu da ponuka tadašnje nemuslimane da prihvate islam sa ubjeđenjem i rezultatima, čije plodove danas bere cijeli svijet. Ono što je zadivilo tadašnje arapske prvake i običan narod, jeste upravo jezička nadnaravnost Kur'ana, sa kojom nisu mogli da pariraju i pored toliko vrsnih pjesnika koje su imali na raspolaganju. Dijalekti arapskog jezika [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Glasovi arapskog jezika Vokali [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Struktura sloga [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Akcenti [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Razlike između dijalekata [icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje. Gramatika arapskog jezika Općenito o gramatici arapskog jezika Arapski jezik, kao semitski jezik i kao jedan, vrlo star jezik, ima ogromno razvijenu gramatiku na kojoj mu mogu pozavidjeti ostali jezici. Često se za arapski jezik kaže da je on jezik poezije, aludirajući na to da je arapski jezik osnova u poeziji, upravo iz razloga razvijenosti njegove gramatike. Pojedini pjesnici su znali 'opčarati' onoga kome recituju određene stihove, takvim opisima kao da gledaju svojim očima stanje recitovanih stihova. Jedna od ljepota gramatike arapskog jezika jeste da za određene riječi postoji i pravilna i nepravilna množina. Također, arapski jezik je nazvan لغة الضاد, tj. jezikom Dad-a (jedno od slova arapske abecede), jer ga posjeduje samo arapski jezik. Arapski jezik sadrži mnoštvo dijalekata, zavisno od plemena do plemena koje ga je prenosilo. Najuzvišenije gramatičko djelo na arapskom jeziku, oko kojeg se složila većina nemuslimanskih naučnika, a svi islamski učenjaci, jeste Kur'an i to je razlog da oni koji pomno i detaljno uče gramatiku arapskog jezika, crpe gotovo sve primjere iz Kur'ana. Također, Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pomogli su u očuvanju gramatike arapskog jezika, na način da su je sačuvali od promjena, dok su drugi jezici pretrpjeli veliki broj istih. Stručnjaci i gramatičari arapskog jezika i danas dan pomno rade na očuvanju i pojašnjavanju gramatike ovog zadivljujućeg jezika. Padeži, podjela riječi u arapskom jeziku, imenska i glagolska rečenica Padeži Arapski jezik ima tri padeža, a to su: Nominativ (الرفع) Akuzativ (النصب) Genitiv (الجر) Postoji i stanje džezma (مجزوم), koje vrijedi za glagole i vrijedi napomenuti da bi se za navedeno stanje moglo reći da može biti i treći padež glagola. Imenica može imati tri padeža i to su, upravo, ova tri navedena padeža. Nominativ dolazi kao osnova neke riječi, odnosno, za nominativ ne treba postojati neki povod, dok za akuzativ i genitiv mora biti neki povod. Akuzativ dolazi sa povodom koji dođe ispred riječi koji ga uzrokuje, npr. kao poslije riječi إنّ ili أنّ. Genitiv, također, dolazi sa nekim od povoda koji ga uzrokuju, kao npr. kada ispred imenice dođu određene riječi koje uzrokuju genitiv, poput riječi من ili في, poslije kojih riječ dolazi u genitivu. Glagol ima dva padeža, a to su nominativ i akuzativ, a ima i stanje džezma, kao što smo ga spomenuli i rekli da može biti nazvan i trećim padežom glagola. Nominativ i kod glagola dolazi kao osnova i nema povoda koji ga uzrokuje. Što se tiče akuzativa, on kao i kod imenice dolazi sa povodom, a obavezno dolazi i na objektu, odnosno objekat glagola je u akuzativu. Glagol ne može doći u genitivu. Podjela riječi u arapskom jeziku Riječ (الكلمة) u arapskom jeziku se dijeli na tri vrste, a to su: Imenica (اسم), kao الكتاب - knjiga Glagol (فعل), kao ذهب/يذهب - ići Prilog (حرف), kao إلى - prema Imenska rečenica Jedna od posebnosti arapskog jezika jeste ta da arapski jezik nema glagola biti (sam, si, je, smo, itd...). Uloga ovog glagola biti nalazi se u tzv. određenom članu ال (el), tj. u njegovom korištenju. Također, rečenica u arapskom jeziku može biti imenska i glagolska. Imenska rečenica se sastoji od subjekta (مبتدا) i predikata (خبر), dok se glagolska rečenica sastoji od izvršioca radnje (فاعل) i glagola (فعل), a može sadržati i ono nad čim je radnja izvršena, tj. objekat (مفعول به). Da bismo pojasnili ulogu određenog člana ال (el), odnosno njegovu funkciju u preuzimanju glagola biti, a koje se veže za tvorenje imenske rečenice, moramo znati da u arapskom jeziku postoje četiri solucije, a to su: المسجد الجميل (da obje imenice na sebi imaju određeni član el) مسجد جميل (da imenice na sebi nemaju el) مسجد الجميل (da prva imenica nema el, a druga ima) المسجد جميل (da prva imenica ima el, a druga nema) Ovo su opcije na koje možemo naići kada se susretnemo sa arapskim jezikom. Od ove četiri solucije koje smo naveli, samo je jedna potpuna imenska rečenica koja sadrži subjekat i predikat, a to je solucija pod brojem 4, koju smo podebljali, a ona glasi المسجد جميل - džamija je lijepa. Dakle, da bismo dobili glagol biti u tvorbi imenske rečenice, moramo na prvu imenicu odrediti (u ovom slučaju sa određenim članom el) i to je subjekat, dok drugu riječ ne smijemo odrediti (u osnovi) i ona je predikat. Prva solucija koju smo naveli jeste da obje imenice na sebi imaju određeni član el (النسجد الجميل), što bi značilo 'lijepa džamija', što u biti nije rečenica, jer u ovoj soluciji druga riječ opisuje prvu, tj. bude joj svojstvo. Druga navedena solucija je da imenice na sebi nemaju el i ona je identična prvoj, tj. druga riječ je opis prvoj riječi. Treća solucija je tzv. genitivna veza između prve i druge imenice, pa bi (مسجد الجميل) značilo - džamija lijepog. Glagolska rečenica Glagolska rečenica je rečenica koja počinje sa glagolom, a ona se sastoji od glagola (فعل) i izvršioca radnje tog glagola (فاعل), a jednostavan primjer za nju jeste: يأكل زيد الموز, što bi u prijevodu bilo: Pojeo je Zejd bananu. Dakle, vidimo da imamo glagol (يأكل), izvršioca radnje (زيد) i objekat (الموز) i to je potpuna glagolska rečenica. Imamo glagola koji sa sobom ne povlače objekat, poput glagola ذهب/يذهب - ići, i sl. |
About us|Jobs|Help|Disclaimer|Advertising services|Contact us|Sign in|Website map|Search|
GMT+8, 2015-9-11 20:14 , Processed in 0.157081 second(s), 16 queries .
